Metoda pripreme hemijskih vlakana

Priprema hemijskih vlakana je obično prvo da se prirodna ili sintetička polimerna supstanca ili anorganska supstanca pretvori u talog ili rastvor za predenje, a zatim se filtrira i izmeri, a zatim se istiskuje iz spinereta (ploče) u tečni tok, a zatim se skruće u vlakna. Vlakna u ovom trenutku nazivaju se primarnim vlaknima, koja imaju loša mehanička svojstva i moraju proći niz postupaka naknadne{1}}prerade kako bi ispunili zahtjeve obrade i upotrebe tekstila. Naknadna{3}}obrada je uglavnom usmjerena na istezanje i toplinsko{4}}postavljanje vlakana kako bi se poboljšala mehanička svojstva i stabilnost dimenzija vlakana. Istezanje je orijentacija makromolekula ili strukturnih jedinica u nastajućem vlaknu duž ose vlakna; podešavanje topline je uglavnom za opuštanje unutrašnjeg naprezanja u vlaknu. Naknadna{7}}obrada mokrih-predenih vlakana također uključuje procese kao što su pranje, podmazivanje i sušenje. Kada se filament okreće, može se namotati u cijev nakon gore navedenog postupka; kod predenja kratkih vlakana moraju se dodati procesi kao što su presovanje, rezanje i pakovanje. Među sirovinama koje se koriste za proizvodnju tekstila, pamuk, konoplja, svila i vuna (vuna) imaju najdužu istoriju. Međutim, prirodni resursi su ipak ograničeni. Proizvodnja pamuka je oko 50 kilograma po hektaru. Dudova stabla moraju biti zasađena za uzgoj svilene bube, a stočarstvo mora biti razvijeno kako bi se povećala proizvodnja vune. Stoga su kemičari počeli proučavati upotrebu jeftinijih i bogatijih sirovina za predenje i tkanje tkanina, koje su hemijska vlakna.